Čitajući knjigu „Zvonki cedar ruski“ glavna junakinja Anastazija zaintrigirala nas je pričom o cedru iz tajge i želji da nam razotkrije njegovu iscjeljujuću snagu. Odmah smo poželjeli saznati puno više… pa krenimo…
Cedar je jedan od najljepših i najveličanstvenijih stabala u Sibiru. Materijalna i duhovna kultura ljudi koji su živjeli s onu stranu Urala bila je usko povezana s cedrovinom i ta tradicija prenosi se stoljećima. Drvo sibirskog cedra nazivali su „sibirskim divom“, „dragocjenim drvetom“ i „majčinskim drvom“. Za mnoge cedar predstavlja cara tajge, čudesno stablo i patrijarha sibirske šume.
Cedar spada u rod crnogoričnog stabla, a prirodno stanište mu je od zapadne Himalaje na visinama od 1500 do 3200 m n/v, te do istočnog Mediterana, na visinama od 1000 do 2200 m n/v.
Sibirski cedar postao je opće poznat zahvaljujući spomenutim knjigama Vladimira Magrea o Anastaziji u kojima piše o ruskom cedru. Priče govori o tome da ruski, sibirski cedar stoljećima upija kozmičku energiju Sunca, planeta, etera i zvijezda. Poput mnogih drugih biljaka, tako i cedar raste kako bi osigurao lijekove i hranu za čovječanstvo, a ako ne može obaviti tu ulogu u primjeru kada je čovjek udaljen od njega, onda počinje zvučno zvoniti kako bi oglasio svoj položaj. Procesom fotosinteze biljke apsorbiraju energiju iz sunca pretvarajući je u šećere (ugljikohidrate) ili u „kemijsku energiju“. Upravo zbog knjige o Anastaziji pokrenut je trend u kojem tisuće i tisuće ljudi širom svijeta sade sibirski cedar u male posude na svojim prozorima.
Osim priče sibirski cedar naziva se popularno „iscjeliteljem“ o čemu svjedoče stanovnici Urala i sjeverne Europe koji stoljećima poznaju ljekovita svojstva cedra. Iglice se koriste za pripremu vitaminskih napitaka, smola za iscjeljivanje rana, sjemenke za proizvodnju vrijednog biljnog ulja. Sjemenke cedrovine su oraščići i potrebno je 26 mjeseci do stvaranja nježnog pupoljka na vrhu zrelog oraščića. Oraščićima se trguje već stotinama godina, a mogu se jesti sirovi ili prženi, mljeveni ili pomiješani s vodom kod pripreme raznih napitaka.
Drvo cedra rast sporo i živi od 300 do 550 godina, a neka stabla žive i do 800 godina. Poznato je da se šume cedra sijeku još do doba faraona. Feničani su od cedra gradili galije, car Salomon dao je sagraditi čitavu flotu brodova od cedrovine, a hram u Jeruzalemu izgradio je u cijelosti također od cedrovine.
Bez sumnje stabla su spremnici energije, a oraščići su blago cedrovih šuma. U njima je spremljena sva snaga cedra što ih čini jako hranjivima. Danas ulje proizvodimo hladnim prešanjem, sadrže malo kalorija, a puno blagotvornih svojstava. Ugodnog su okusa, svijetlo žute i zlatno žute boje. Vlakna cedrovih oraščića sadrže veliku količinu aminokiselina koja je izuzetno važna za razvoj organizma u rastu, stoga su cedrovi oraščići poželjni u prehrani djece, mladih i trudnica. Vlakna su bogata vitaminima E, F i C. Oraščići sadrže i kompleks vitamina B koji normaliziraju aktivnost živčanog sustava i poboljšavaju strukturu krvi.
Zaključujemo kako je sibirski cedar simbol dugovječnosti, otpornosti, snage i zdravlja, a njegovo ulje hrani, balansira i usklađuje.