Po definiciji Zakona o hrani hrana je “Hrana je svaka tvar ili proizvod prerađen, djelomično prerađen ili neprerađen, a namijenjen je konzumaciji ili se može opravdano očekivati da će ga ljudi konzumirati.” (Narodne novine 81/13, 14/14).
Hranu dijelimo u osnovne skupine, a to su: žitarice, voće, povrće, leguminoze, masti i ulja, meso, riba i jaja, mlijeko i mliječni proizvodi te začini i ljekovito bilje. Pitamo se, je li hrana samo hrana ili iza “hrane” stoji dublja povezanost?
Da bi shvatili zašto i kako se danas hranimo, vratiti ćemo se natrag u povijest. Naši preci su pronalazili i sakupljali hranu u prirodi kako bi preživjeli. Stoga možemo reći da su pred više od 2 milijuna godina stekli i određene prehrambene navike. Čovjek je u prapovijesno doba bio i skupljač i lovac, poljodjelac te stočar. U samim počecima hranio se isključivo samo sirovom hranom. Hranio se sa svime što je našao: ličinkama, raznim plodovima, ptičjim jajima, gušterima, kornjačama te vjevericama. Nakon što je izumio luk i strijelu, drveno koplje te još usavršio način lova konačno je mogao loviti i veće životinje: mamute, nosoroge, divlje svinje i jelene. U tom razdoblju naučio je i paliti vatru, te spoznao i mogućnost pečenja hrane.
Zapisi na papirusu koji datiraju još iz 1500.g. pr.Kr. svjedoče da su stari Egipćani znali propisati prilično točnu prehranu koju su davali bolesnim i ozlijeđenim osobama. Također,i liječnici su upotrebljavali razne namirnice kojima su liječili tj. koje su služile kao nama danas lijekovi. Grčki filozof i liječnik Hipokrat je zaslužan za širenje ideje o upotrebi zdravih namirnica umjesto lijekova. To potvrđuje njegova poznata izreka “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek,a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”.
U starom vijeku ljudi su se počeli baviti lončarstvom, počeli su izrađivati razne stvari od metala koje im trebaju za obradu zemlje. U Mezopotamiji se počinju navodnjavati polja, pa su stoga tla bila pogodna za uzgoj voća i povrća, te žitarica. Počinje se saditi: luk, ječam, pšenica, začini, datulje te smokve. Uzgaja se i vinova loza i masline. To je bio početak uzgoja važnih prehrambenih namirnica. U srednjem vijeku zamrla je zemljoradnja pa više nije postojala trgovina hranom koja je u starom vijeku bila dobro razvijena, a ljudi su se onda većinom hranili mliječnim proizvodima te mesom. U vrijeme feudalizma došlo je do društvenih podjela, kmetovi uglavnom i ne rade više za sebe, već isključivo za feudalca. Siromašni su živjeli uglavnom od mlijeka, sira te starog kruha. Dok, za razliku od njih, bogati su živjeli uz obilje hrane, raznovrsnih namirnica i začina.
U doba renesanse istraživač i moreplovac Marco Polo je tijekom svojih putovanja skupljao začine, namirnice i nove spoznaje o načinima pripremanja hrane. Tako su se na stolovima pojavili do tad neviđeni krumpir, krastavci, rajčice, kakao, lješnjaci, kesteni, ananas, banane, kupine, maline, vanilija te kikiriki. U novom vijeku sve više ljudi živi u gradovima, pa više ne ovise o vrtovima i obrađivanju polja kad im je omogućena kupnja namirnica u trgovinama. Time je započela masovna distribucija hrane, a time i suvremeno doba.
Na stranu razvoj kultiviranja hrane, za mnoge od nas hrana je puno više od samo hrane. Često puta u našoj kulturi skloni smo emocije poistovjećivati s hranom, tako prilikom proslava i različitih svečanost sve te bitne trenutke slavimo uz hranu. Nama je krucijalno je hranom pokazati važnost nekog događaja i raskošnom gozbom obogatiti taj bitan dan. Hrana je dostupnija no ikada, kao što su je i ponuda proizvoda raznovrsnija no ikada. Širok spektar izbora, pristupačnost cijena, ovisnost o nekom okusu i neumjerenost dovode nas do drugo para rukava, a to je pretjerivanje u hrani. Hrana je tu da nam da energiju i da našem tijelu bude korisno „gorivo“. Poznavati svoje tijelo, stati kada smo siti i osjetiti vlastiti balans ono je čemu bismo trebali težiti.
Stoga dragi naši, umjereno i izbalansirano, a kao točka na i tu su za vas prirodna, hladnoprešana, nerafinirana bilja ulja Bio Sative dostupna u svim trgovinama DM-a i bio&bio diljem lijepe naše.